Kako bi se Srbija izborila sa krizom u automobilskoj industriji, pre svega u Evropi, Srbija mora da identifikuje projekte sa većom dodatom vrednošću i da se udaljava od poslova koji gube smisao zbog rasta cene rada, smatra Dušan Marković, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
„Potrebno je jačati saradnju sa lokalnim kompanijama koje bi mogle da uđu u lance snabdevanja, kao i ulagati u dualno obrazovanje i nove kompetencije. Akademska zajednica može da pomogne kroz istraživanja i razvoj, posebno u saradnji sa kompanijama koje imaju inženjerske centre u Srbiji. Auto-sektor kod nas će biti manji nego do sada, ali je važno da bude zdrav i održiv“, kaže profesor Marković u intervjuu za Biznis.rs.
On kaže da ne postoji kriza u automobilskoj industriji na svetskom nivou, postoji samo kriza u Evropi. To je trenutno aktuelno stanje, a za Evropu je posebno problematično to što je uključena u ceo globalni lanac snabdevanja.
„S jedne strane, zbog usporavanja ekonomskih aktivnosti imamo stagnaciju ili čak i opadanje. Dakle, 2019. godine, pred pandemiju, Evropska unjija plus Velika Britanija i EFTA imali su blizu 18,5 miliona prodatih vozila, dok je 2024. godine prodaja pala na 15,5 miliona, što je pad od tri miliona vozila. Takođe, ono što je vrlo bitno – evropski udeo na svetskom tržištu smanjen je sa 23 na ispod 19 odsto ukupne prodaje. Uzroci su višestruki – pandemija, ekonomska stagnacija, energetska kriza… sve su to faktori koji donose neizvesnost i ljudi u takvoj situaciji odlažu kupovinu vozila“.
Srbija je sa te strane snažno oslonjena na evropske pogone. To je i prilika i rizik, kaže Marković. „Iako domaći dobavljači mogu da rastu u segmentu tehnološki intenzivnijih poslova, najugroženija su radna mesta u fabrikama kablova i drugim radno-intenzivnim pogonima, koji su najbrojniji na jugu Srbije.“
U suprotnom, zaključuje Marković, domaća automobilska industrija mogla bi da se suoči sa smanjenjem obima i rastom socijalnih rizika u najranjivijim regionima.

